Obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru 

30. maj 2025.

Izložba fotografija

’’SVJEDOCI VREMENA’’

autor Velija Hasanbegović

Historijski kontekst 

Tokom 1992. godine u opštini Prijedor počinjeni su brojni zločini protiv bošnjačkih i hrvatskih civila. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je u svojim presudama utvrdio da su srpske vlasti u proljeće 1992. uspostavile kontrolu nad opštinom i primjenile plan uklanjanja nesrpskog stanovništva putem progona, ubistava, zatvaranja u logore i drugih zločina. Logori Omarska, Keraterm i Trnopolje korišćeni su za pritvaranje hiljada civila, gdje su mnogi bili izloženi nehumanim uslovima, mučenju, silovanjima i pogubljenjima. U brojnim selima i naseljima oko Prijedora, uključujući Hambarine, Kozarac i Bišćane, izvršena su masovna hapšenja i ubistva. Sud je zaključio da su ovi zločini dio udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa područja Bosne i Hercegovine koje su vlasti bosanskih Srba smatrale svojim. Rezultat takvih široko rasprostranjenih i sistematskih zločina bila je promjena etničke slike stanovništva, pa se tako Prijedor sa predratnih 49% Bošnjaka, 42% Srba i 6% Hrvata sveo na skoro u potpunosti etnički čist grad sa dominantnim srpskim stanovništvom. MKSJ je za zločine u Prijedoru sudio u 15 predmeta i osudio veliki broj pojedinaca – od direktnih počinilaca zločina do šefa Kriznog štaba Prijedora Milomira Stakića, predsjednika Kriznog štaba Autonomne regije Krajina Radoslava Brđanina, pa sve do predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i komandanta vojske bosanskih Srba Ratka Mladića.

Historical Background

During 1992, numerous crimes were committed against Bosniak and Croat civilians in the municipality of Prijedor. The International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) found in its judgments that in the spring of 1992, the Serbian authorities established control over the municipality and implemented a plan to remove the non-Serb population through persecution, murder, imprisonment in camps and other crimes. The Omarska, Keraterm and Trnopolje camps were used to detain thousands of civilians, where many were subjected to inhumane conditions, torture, rape and executions. Mass arrests and murders were carried out in numerous villages and settlements around Prijedor, including Hambarine, Kozarac and Bišćane. The court concluded that these crimes were part of a joint criminal enterprise aimed at permanently removing the non-Serb population from the areas of Bosnia and Herzegovina that the Bosnian Serb authorities considered their own. The result of such widespread and systematic crimes was a change in the ethnic makeup of the population, so that Prijedor was reduced from a pre-war 49% Bosniaks, 42% Serbs and 6% Croats to an almost completely ethnically pure town with a dominant Serb population. The ICTY tried 15 cases for crimes in Prijedor and convicted a large number of individuals – from the direct perpetrators of the crimes to the head of the Prijedor Crisis Staff, Milomir Stakić, the president of the Crisis Staff of the Autonomous Region of Krajina, Radoslav Brđanin, to the president of the Republika Srpska, Radovan Karadžić, and the commander of the Bosnian Serb army, Ratko Mladić.

O izložbi

Velija Hasanbegović već gotovo deceniju neumorno dokumentuje sve što se dešava na ovom prostoru, gradeći jedinstven arhiv koji je dragocjen i kao umjetnički doprinos, i kao trajno svjedočanstvo o jednom od najmračnijih poglavlja novije historije.

Izložba Svjedoci vremena Velije Hasanbegovića snažan je vizuelni zapis o Prijedoru i njegovoj okolini – prostoru duboko obilježenom traumom, ali i prostoru u kojem se život, uprkos svemu, obnavlja.

Hasanbegović bilježi prostor tišine koji još uvijek odjekuje neopisivim bolom. Na fotografijama Prijedora, Trnopolja, Omarske, Kevljana, Kamićanskih stijena, Šajkovače i Kozarca isprepliću se slike današnjice s neizbrisivim tragovima prošlosti. Mjesta koja su svjedočila najdubljem moralnom padu čovječanstva danas postaju prostor refleksije i dostojanstvenog sjećanja.

Na fotografijama se osjeti uznemirujući kontrast između današnje tišine i sjećanja na zločine koji su ondje počinjeni. Uparene s citatima korištenim na tribunalu za ratne zločine, ove slike ne dozvoljavaju zaborav, već pozivaju na suočavanje.

Hasanbegovićev istančan osjećaj za trenutak, kadar i simboliku dao je ovom ciklusu duboku dokumentarističku, ali i umjetničku snagu. Njegov rad nije samo puko bilježenje, već svjedočenje – i prošlosti i sadašnjosti. njegove
fotografije svjedoče o snazi ljudskog duha i dostojanstvu onih koji su se vratili na mjesta stradanja.

About the exhibition

For nearly a decade, Velija Hasanbegović has tirelessly documented everything unfolding in this region, building a unique archive that holds immense value—both as an artistic contribution and as a lasting testimony to one of the darkest chapters in recent history.

His exhibition Witnesses of Time is a powerful visual record of Prijedor and its surroundings—an area deeply marked by trauma, but also a place where, against all odds, life continues to renew itself.

Hasanbegović captures spaces of silence that still echo with indescribable pain. In his photographs of Prijedor, Trnopolje, Omarska, Kevljani, Kamićani cliffs, Šajkovača, and Kozarac, the present intertwines with the indelible traces of the past. Places that once bore witness to the deepest moral collapse of humanity are today transformed into spaces of reflection and dignified remembrance.

His images convey a disturbing contrast between today's silence and the memories of crimes once committed there. Paired with quotes from war crimes tribunals, these photographs refuse to allow forgetfulness; instead, they call for confrontation and accountability.

Hasanbegović’s refined sense for timing, composition, and symbolism lends this series both documentary depth and artistic resonance. His work is not mere recording—it is witnessing, both of the past and the present. These photographs also testify to the strength of the human spirit and the dignity of those who returned to rebuild their lives on the very grounds of past suffering.

Virtuelna izložba fotografija

’’SVJEDOCI VREMENA’’

autor Velija Hasanbegović

Organizacija

Hana Bajrović Čardaković,
postavka izložbe fotografija na panelima, priprema i selekcija fotografija i dokumenata, kao i montaža muzejskih panela
Nihad Kreševljaković,
idejni tvorac projekta Dani Bijelih traka i autor video kataloškog arhiva
Velija Hasanbegović,
autor fotografija “Svjedoci vremena”
Ismena Čaušević,
priprema materijala iz baze podataka arhiva MKSJ/MRMKS I publikacija koje se odnose na svjedočenja žrtava
Šejla Bratić,
Not Your Chibi grafički dizajn, kreiranje web stranice i vizualnih sadržaja potrebnih za medijsko oglašavanje događaja

OBRAĆANJA

Video obraćanje sutkinje Graciele Gatti Santane, predsjednice Mehanizma:

Izjave studentica o izložbi:

studentica Lejla Dedović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu

Izložba pod nazivom ,,Svjedoci vremena” ostavila je dubok trag na mene. Sve te fotografije, priče preživjelih žrtava bile su kao oštrica na moje srce. Pozivam sve mlade da posjete izložbu 30. maja. 

student Lejla Dedović, the Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo

The exhibition “Witnesses of Time” left a deep mark on me. All those photos, the stories of the surviving victims were like a blade to my heart. I invite all young people to visit the exhibition on May 30.

 

– studentica Lejla Hodžić, Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu

Upravo sam kroz ovu izložbu saznala na razmjere etničkog čišćenja u Prijedoru. Važno je da ovakve teme ne prikrivamo šutnjom, jer se cenzura često stavlja baš na ono o čemu najviše trebamo da znamo. Edukacija je ključ da ne zaboravimo i da spriječimo da se ovakav zločin opet ponovi. Ovim putem pozivam sve nas, da gradimo društvo koje je zasnovano na istini, na međusobnom poštovanju, i na miru. Jer smatram da tim putem  možemo liječiti rane prošlosti i da osiguramo bolju budućnost.

student Lejla Hodžić, the Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo

This exhibition helped me to understand about the extent of ethnic cleansing in Prijedor. It is important that we do not cover up such topics with silence, because censorship is often placed on exactly what we need to know about the most. Education is a key against oblivion, and from preventing the crime happening again. I hereby invite all of us to build a society based on truth, mutual respect, and peace. I believe if we choose to go on that path we would be able to heal the wounds of the past and ensure a better future.

 

– studentica Sarah Dedović, Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Sarajevu

Ja sam Sarah Dedović, studentica fakulteta Političkih nauka. Prije svega htjela bih da se zahvalim organizatorima ovog projekta, Gradu Sarajevu i Festivalu Mess. Milsim da je ovo odlična prilika da kroz edukaciju ustvari utječemo da se ovakvi zločini više nikada ne ponove. Nadam se da će ova poruka stiće do šireg svijeta, i da ćemo istinom uspjeti da izgradimo mir. Pozivam sve koji su u prilici da posjete ovu izložbu.

student Sarah Dedović, the Faculty of Political Sciences, University of Sarajevo

 I am Sarah Dedović, a student at the Faculty of Political Sciences. First of all, I would like to thank the organizators of this project, the City of Sarajevo and the Mess Festival. I think this is an excellent opportunity to influence through education that such crimes never happen again. I hope that this message will reach the wider world, and that we will succeed in building peace with the truth. I invite everyone who has the opportunity to visit this exhibition.