DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE ZLOČINA U PRIJEDORU
O projektu
Prijedor za MKSJ ima poseban značaj.
U mnogo pogleda, ratni zločini u Prijedoru doprinijeli su uspostavljanje ad hoc Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i upravo tu leže korijeni međunarodnog suda. Dan Bijelih traka: sjećanje na žrtve u Prijedoru, učenje lekcija iz prošlosti je program obilježavanja koji će realizirati mladi ljudi. Ideja projekta je da studenti fakulteta Političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, sa stipendistima i volonterima Udruženja “Obrazovanje gradi BiH-Jovan Divjak” aktivno učestvuju u programu obilježavanja tako što će se, raspoređeni u grupama, okupiti na lokacijama: ispred Katedrale Srca Isusova, na platou ispred Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva, na Visonovom šetalištu i šetalištu Bulevar branilaca Dobrinje.
Na svakoj lokaciji okupljanja bit će prisutan gradonačelnik grada Sarajeva.
Također, bit će pozvani načelnici četiri gradske općine da se pridruže na svojim matičnim lokacijama. Svi prisutni će nositi bijele trake oko ruke. Na lokacijama će biti postavljeni roll up baneri sa QR kodom koji će sadržavati faktografiju zločina u Prijedoru koju je realizirao Program Mehanizma za informiranje zajednica pogođenih sukobima, u sklopu Mehanizma za međunarodne krivične sudove u Hagu.
Studenti će odabrati jednog predstavnika iz grupe koji će prilaziti prolaznicima i pitati ih o važnosti obilježavanja Dana bijelih traka i simbolike kojom se odajte pijetet ubijenim žrtvama zločina u Prijedoru. Prije samog datuma obilježavanja, učesnici projekta će biti aktivno uključeni u radionici koja se organizira u saradnji Informativnog centra Sarajevo i Udruženja “Obrazovanje gradi BiH-Jovan Divjak”. Tokom cjelokupnog trajanja programa bit će organiziran ručak i lunch paketi za učesnike u projektu.
Cilj radionice je dati priliku mladim osobama da promišljaju zajedno, unaprijede svoja znanja o međunarodnom humanitarnom pravu i zločinima počinjenim u Prijedoru, te da kroz interaktivno učešće i neiscrpne resurse koje pruža Informativni centar Sarajevo, nauče važnost valorizacije kulture prošlosti, historije, kao i sudski utvrđenih činjenica koji su doveli do okončanja sudskih procesa i kažnjavanja pojedinaca za teške povrede humanitarnog prava.
Na ovaj način otvaramo prostor mladima da aktivno djeluju na jačanju svojih sposobnosti, obrazovanju te razvijanju integriteta vlastite osobnosti, doprinoseći izgradnji i njegovanju društvenih vrijednosti u zajednici u kojoj žive.
Ovakvi projekti doprinose poštivanju i zagovaranju vrijednosti mira i tolerancije, uz stvaranje empatije prema zajednicama pogođenim ratnim sukobima, porodicama žrtava i boljeg razumijevanja prošlosti.
31.05.2026. godine
Historijski kontekst
Tokom 1992. godine u opštini Prijedor počinjeni su brojni zločini protiv bošnjačkih i hrvatskih civila. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je u svojim presudama utvrdio da su srpske vlasti u proljeće 1992. uspostavile kontrolu nad opštinom i primjenile plan uklanjanja nesrpskog stanovništva putem progona, ubistava, zatvaranja u logore i drugih zločina.
Logori Omarska, Keraterm i Trnopolje korišćeni su za pritvaranje hiljada civila, gdje su mnogi bili izloženi nehumanim uslovima, mučenju, silovanjima i pogubljenjima. U brojnim selima i naseljima oko Prijedora, uključujući Hambarine, Kozarac i Bišćane, izvršena su masovna hapšenja i ubistva. Sud je zaključio da su ovi zločini dio udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa područja Bosne i Hercegovine koje su vlasti bosanskih Srba smatrale svojim.
Rezultat takvih široko rasprostranjenih i sistematskih zločina bila je promjena etničke slike stanovništva, pa se tako Prijedor sa predratnih 49% Bošnjaka, 42% Srba i 6% Hrvata sveo na skoro u potpunosti etnički čist grad sa dominantnim srpskim stanovništvom. MKSJ je za zločine u Prijedoru sudio u 15 predmeta i osudio veliki broj pojedinaca – od direktnih počinilaca zločina do šefa Kriznog štaba Prijedora Milomira Stakića, predsjednika Kriznog štaba Autonomne regije Krajina Radoslava Brđanina, pa sve do predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i komandanta vojske bosanskih Srba Ratka Mladića.
Historical Background
During 1992, numerous crimes were committed against Bosniak and Croat civilians in the municipality of Prijedor. The International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) found in its judgments that in the spring of 1992, the Serbian authorities established control over the municipality and implemented a plan to remove the non-Serb population through persecution, murder, imprisonment in camps and other crimes.
The Omarska, Keraterm and Trnopolje camps were used to detain thousands of civilians, where many were subjected to inhumane conditions, torture, rape and executions. Mass arrests and murders were carried out in numerous villages and settlements around Prijedor, including Hambarine, Kozarac and Bišćane. The court concluded that these crimes were part of a joint criminal enterprise aimed at permanently removing the non-Serb population from the areas of Bosnia and Herzegovina that the Bosnian Serb authorities considered their own.
The result of such widespread and systematic crimes was a change in the ethnic makeup of the population, so that Prijedor was reduced from a pre-war 49% Bosniaks, 42% Serbs and 6% Croats to an almost completely ethnically pure town with a dominant Serb population. The ICTY tried 15 cases for crimes in Prijedor and convicted a large number of individuals – from the direct perpetrators of the crimes to the head of the Prijedor Crisis Staff, Milomir Stakić, the president of the Crisis Staff of the Autonomous Region of Krajina, Radoslav Brđanin, to the president of the Republika Srpska, Radovan Karadžić, and the commander of the Bosnian Serb army, Ratko Mladić.
Pamtimo zločine u Prijedoru (VIDEO)
Grad Prijedor, smješten u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, bio je mjesto nekih od najužasnijih zločina počinjenih tokom sukoba 1990-ih u bivšoj Jugoslaviji. Sudije su činjenice o događajima u Prijedoru utvrdile na osnovu iskaza brojnih svjedoka, među kojima je veliki broj onih koji su preživjeli zločine u Prijedoru. MRMKS iskazuje poštovanje žrtvama zločina počinjenih u Prijedoru. #PamtimoZločineUPrijedoru #MKSJ #MRMKS
(video osjetljivog sadržaja)
Remember Prijedor Crimes (VIDEO)
The town of Prijedor, in north-western Bosnia and Herzegovina, was the site of some of the most horrific crimes committed during the 1990s conflicts in the former Yugoslavia. The Judges were able to establish facts about the events in Prijedor as a result of survivors and other witnesses coming forward and giving evidence. The IRMCT pays tribute to the victims of the crimes committed in Prijedor.
#RememberPrijedorCrimes #ICTY #IRMCT
Nepojmljivo mi je šta se sve ovo događa sa svima nama. Zar je život tako nepredvidiv i tako surov? Sjećam se kako smo se prošle godine u ovo vrijeme radovali građenju kuće, a vidiš sada. Osjećam se tako prazan, kao da nikada nisam ni bio živ. Pokušavam se tome oduprijeti sjećanjem na ono što je bilo lijepo s tobom, djecom i onima koje volim. Ovog puta toliko, jer nemam više ni snage. Pozdravi sve koji pitaju za mene, a tebe i djecu mnogo, mnogo volim.
Letter from professor Muhamed Čehajić written to to his wife Minka from dentention camp Omarska
It is inconceivable for me all this that is happening to us. Is it to be that life is so unpredictable and so brutal? I remember how this time last year we were rejoicing so much over building a house, and now see where we are. I feel so empty. I feel as if I had never been alive. I'm trying to fight it. I'm trying to resist it by remembering everything that was beautiful with you and the children and all those that I love. That's all for this time because I don't have any strength any more. Give my love to all who ask about me. And to you and the children, I love you very, very much.
Ed Vulliamy, novinar, The Guardian
Otvorila su se vrata na hangaru, velikom hangaru boje hrđe. Izašli su muškarci u različitim stadijima iznurenosti i počeli trčati preko te piste. Neki od njih mršavi kao kosturi, obrijanih glava. I tada sam pomislio꞉ ‘Gdje sam ja ovo? U kojoj sam ovo epohi?’ Ništa se ne može uporediti sa očima zatvorenika koji hoće da vam kaže nešto što ne može. One gore, plamte od straha i očaja.
Ed Vulliamy, Journalist, The Guardian
A door opened in a hanger, a large rust colored hanger and these men appeared jogged, jogged, in drilled across the yard in various dilapidated states. Some of them skeletally thin with their heads, shaven and that's when you started to think where am I and what Epoch am I in. There is nothing like eyes of a prisoner, wants to tell you something they can't, it's a burn you know, it's a Eyes on Fire, fear and Desperation.
Svjedokinja J.
Za nesrpsko stanovništvo život je bio jako težak i mučen. Imali smo ograničeno kretanje. Ako biste otišli nešto da uzmete sebi u dućan, morali ste nositi bijele trake. Na prozorima naših kuća i stanova morale su biti izvješene bijele zastave
Witness J.
For the non-Serb population, life was very difficult, hard. Our movements were restricted. If you went to buy anything in a shop, you had to wear white-arm bands. On the windows of our houses and apartments we had to hang out white flags
Svjedok Midhet Mujkanović
…i onda su nas doveli točno na ivicu, što dolazi dole do provalije, na tu stranu. Sa te strane je počela vriska, buka. Ja samo znam da sam zaplovio dole u tu provaliju… Oni su pucali odozgo, čak su i bombe bacali. Kad sam došao sebi sam vidio da na neku ludu sreću … da nisam povrijeđen i još uvijek nisam bio svjestan u kojoj situaciji se nalazim…Ispred sebe sam vidio mrtve ljude… Onda sam uzeo čovjeka, pokrio sam se ljudskim tijelom, preko sebe, zaklonio sam se i pokušao sam da dopuzim do te stijene. Pa sam u trenutku čuo da je neko vikao odozgo: “Neko se dole miče” i onda su oni zapucali, faktički da me mrtvi čovjek spasio kome ni dan danas ne znam ni ime.
Witness Midhet Mujkanović
and then they brought us to the very edge, next to the abyss, facing the abyss. Then people started screaming, yelling. I just know that I leaped into the abyss. … When I became conscious, I realised that through some incredible luck I was not injured. ..So I took a body of a man and I covered myself with that human body. I sheltered myself with it. And then I tried to crawl to the rock. And at that moment I heard somebody yell from above, “Somebody's moving down there.” And then they started shooting. So the dead man, whose name I don't know to this day, saved my life
YouTube – INFORMATIVNI CENTAR MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU